Gojaznost

PROBLEMI ŽIVOTINJA S PREKOMJERNOM TEŽINOM

Gojaznost je najčešća bolest vezana uz prehranu pasa, mačaka, a i ljudi. Smatra se da je neka životinja gojazna kada je tjelesna težina 15% veća od optimalne. Najčešći je uzrok gojaznosti prekomjeran unos hrane uz premalo fizičke aktivnosti. To znači da je unos kalorija u organizam veći od njihove potrošnje, pa životinja višak kalorija taloži u masne stanice, pogotovu ako hrana nije izbalansirana, tj. sadržava previše ugljikohidrata i masti. Osim toga, na debljinu utječu i neka bolesna stanja (npr. hormonalne poremetnje).

Starenjem se kao i u ljudi usporava metabolizm, manje je lučenje hormona rasta, a time je smanjena i potreba za kalorijama. Zato se gojaznost povećava sa starošću. Vlasnici često čine veliku pogrešku hraneći svog kućnog ljubimca u starijoj dobi jednakim količinama hrane kao i dok je bio mlađi. Stoga je bitno upozoriti vlasnike koji imaju štenca ili mače na važnost stjecanja navike pravilne prehrane za rasta kako bi se spriječila prekomjerna težina u starosti.

Osobito je važno istaći da gojaznost donosi brojne zdravstvene probleme, a nabrojit ću samo neke od njih:
1. Problemi s disanjem: osobito pri povećanoj tjelesnoj aktivnosti - uzrok je povećana potreba za kisikom povećane mase tkiva, te smanjeni kapacitet pluća.
2. Povišen krvni tlak (hipertenzija), a posljedica je razvitak bubrežnih, srčanih i krvožilnih bolesti
3. Bolesti srca
4. Bolesti jetre, zbog jetrene lipidoze (nakupljenje masnog tkiva u jetri)
5. Bolesti kostiju i kralježnice
6. Povećan rizik za razvitak dijabetesa
7. Problemi s kožom - dermatoze
8. Maligne bolesti (neoplazije) 50 posto su češće u gojaznih životinja nego u onih normalne težine
9. Pad imuniteta - smanjena otpornost organizma na infektivne bolesti
10. Problemi sa probavom
11. Smanjeno lučenje hormona rasta
12. Povećani rizici pri anesteziji i kirurškim zahvatima

Kako prepoznati i pokušati riješiti problem? Nije teško prepoznati gojaznu životinju - vlasniku je najlakše provjeriti pipaju li se životinji lako rebra ili ne. Ako se rebra ne mogu lako napipati, životinja je najvjerojatnije gojazna. Vlasnik može pokušati i izvagati životinju. Vaganje će biti lakše ako je životinja manja ili mirnija. No za točno određivanje gojaznosti, morate posjetiti veterinara. Mačkama se točno može odrediti indeks tjelesne mase, uz pomoć mjerenja obujma grudnoga koša i dužine potkoljenice i tablice. Tako se točno može ustanoviti je li ta životinja normalne težine, gojazna ili pak mršava.

Kad ste ustanovili da vaš ljubimac ima višak tjelesne težine, osobito ako je životinja malo starija, u veterinara obavite sistematski pregled da bi se ustanovile eventualne štetne posljedice gojaznosti. Nakon toga, posavjetujte se s veterinarom o novom načinu prehrane. Osim prehrane, možda je potrebno promijeniti i neke navike kućnih ljubimaca: prije svega povećajte njihovu tjelesnu aktivnost, vodeći psa bar dva puta u danu u šetnju, a mačku pokušajte animirati nekom igračkom ili debljim komadom užeta da ga lovi i skače za njim. Imate li nekoliko mačaka u jednom kućanstvu, bilo bi dobro da ne jedu sve iz iste zdjelice, jer neke mačke zbog konkurencije mogu jesti prebrzo i pojesti više hrane nego što im je dovoljno. Također mačkama koje su sklone debljanju hranu bi trebalo podijeliti u nekoliko obroka, a ne je ostavljati po cijeli dan u zdjelici. Pokušajte ljubimca držati izvan prostorije u kojoj se hrana priprema i jede.

Kako je kvalitetna prehrana osnova zdravlja, važno je o hrani razmišljati drukčije. Ona moćno djeluje na organizam, kako ljudi, tako i životinja. Prehrana u kojoj je previše ugljikohidrata i masti vodi u nastanak prekomjerne količine masnih naslaga te nastaje poremetnja bitne hormonske osovine inzulin-glukagon. Svakako preporučujem kvalitetnu komercijalnu hranu u kojoj je uravnotežen odnos svih makronutrijenata (ugljikohidrati, bjelančevine i masti) s dodatkom vitamina i minerala u točno određenim omjerima. Kuhanjem se ponekad gube korisni sastojci hrane i teško je izbalansirati pravilan obrok, pa postoji gotova hrana koja se daje životinjama s prekomjernom težinom, ali i drugim zdravstvenim problemina. Točno su izbalansirane sve potrebne hranjive tvari s dodatkom L-karnitina i antioksidansa (npr. Hills w/d i r/d dijetna hrana). Takvom dijetalnom prehranom smanjit ćemo prekomjernu težinu, a time i rizik za nastanak brojnih bolesti. Pri već nastalim bolestima vezanim uz gojaznost uz dijetu treba provesti i odgovarajuće liječenje.

Dr. vet. med. Tatjana Šoban
Veterinarska ambulanta Goldi, Zagreb
Večernji list

Kako spriječiti pretilost?

Pretilost u pasa je vrlo ozbiljan zdravstveni problem. Pretili psi su izloženi većem riziku od operacija, ozljeda, a njihovo srce, pluća, bubrezi i zglobovi izloženi su većim naporima.
Svaki vlasnik može kontrolirati težinu svojeg ljubimca ukoliko shvati da hrana nije nadomjestak za nepruženu pažnju. Vlasnik koji ne može odolijeti tužnom, molečljivom pogledu svojeg Maxa je vlasnik koji doprinosi povećanju težine svojeg psa, a time mu skraćuje život. Dovoljno vježbe i aktivnosti također je neophodno za održavanje prikladne težine.

1. pretilost će postati problem ukoliko Max kontrolira količinu hrane koju dobiva svojim molečljivim pogledom. Psi su proždrvljivi po prirodi, a prazna zdjelica ne znači uvijek da je pas gladan.

2. u krajnjoj liniji psu možete kao ‘poslasticu’ u zdjelicu dodati mrkvu, grašak ili drugo kuhano povrće koje neće negativno utjecati na samu probavu.

3. ukoliko ne možete odoljeti svom ljubimcu pa mu svaku večer dajete krafnu, komad pizze ili slične kalorične zalogajčiće, zamjenite te ‘slastice’ za zdravijim namirnicima – specijaliziranim poslasticama za pse koje nisu kalorične.

4. nekoliko dana u tjednu svakako rezervirajte za aktivne i duže šetnje sa svojim ljubimcem. Duge šetnje, igre ili treninzi održavaju mišiće u formi i smanjuju rizik od zdravstvenih problema.

5. proučite koliki je postotak masnoća u hrani koju kupujete ljubimcu. Masnoće su izvor energije, no ukoliko se ne potroše pretvaraju se u neželjenu zalihu. Postotak sirove masti u suhoj hrani za odraslog, zdravog psa s uobičajenom aktivnošću trebao bi se kretati od 10 do 16%.

6. nažalost neke pasmine pasa (baš kao što je slučaj i kod ljudi) sklonije su nakupljanju masnih naslaga, kao na primjer – labrador retriveri, koker španijeli, baseti, jazavčari, bigli. Ukoliko ste vlasnik neke od ovih pasmina svom ljubimcu osigurajte dovoljno šetnji i aktivnosti kako bi potrošio kalorije unešene u organizam.

7. nije nužno uvijek kriviti sterilizaciju ili hormonalne promjene za debljanje. Neki sterilizirani ili kastrirani psi će dobiti na težini zbog kombinacije više uzroka - hormonalnih promjena, smanjene aktivnosti i konzumacije veće količine hrane, no bitno je shvatiti da je uzrok ‘kombinacija više faktora’, a ne sama sterilizacija ili kastracija.

8. psu dajte obrok uvijek u isto vrijeme, ne dopuštajte mu da djeci ‘krade’ hranu i nikako mu ne dajte slastice dok gledate televiziju.

Vau-Vau portal

za takve zivotinje postoje posebne formule hrane...pridrzavanjem ishrane s njima ali samo njima doci ce se na normalnu tezinu...