ALERGIJE PASA
Baš kao što je sluèaj i kod ljudi, pas æe biti skloniji alergijama ukoliko su njegovi roditelji bili alergièni na nešto.
Alergije su uèestalije kod nekih odreðenih pasmina: prvenstveno zlatni retriveri, terijeri ,dalmatinski psi, šar-pei i ši-cu.Potomci nasljeðuju 'grešku' koja se ne može ispraviti ni prilikom samog dojenja štenaca jer kuja ne proizvodi dovoljno tvari koje bi sprijeèile alergiju.
Klinièki simptomi
Kada su ljudi alergièni, obièno kišu i imaju suzne oèi. Kad psi imaju alergiju obièno se stalno èešu. Èak se i grizu i ližu neke dijelove dijela. Kad vlasnici primjete da se pas èeše u veæini sluèajeva pomisle da pas ima buhe, ali alergije u jednakoj mjeri kao i buhe uzrokuju èešanje. Psi sa 'dišnim' alergijama (alergije uzrokovane alergentima koji u organizam dospijevaju dišnim putevima) uglavnom ližu i grizu svoje šape, njušku i slabine, no postoje odstupanja.
Psi mogu doæi u kontakt sa alergentima i preko svoje kože, ali veæina problema je posljedica udisanja nekih alergenata, jer njihov nos je savršen za udisanje uèestalih alergenta kao peludi, prašine ili plijesni.
Veæina pasa razvije alergiju u periodu od 6 mjeseci do 3 godine starosti. Tijekom tok perioda psi imaju priliku udisati razlièite alergente iz okoliša te razviti alergije na neke od njih. Alergije su promjenjivog karaktera, te se razvijaju i mijenjaju tijekom života psa. Alergija može nestati ako se pas preseli u drugo zemljopisno podruèje, ali se i u novom okruženju mogu razviti neke druge alergije. U više od polovice sluèajeva pseæih sezonskih alergija simptomi æe se javljati i tijekom cijele godine.
Èešanje nije samo po sebi ozbiljan problem, ali psi si mogu nanjeti ozljede baš zbog alergija. Lizat æe i gristi svoje šape, što se može razviti u kronièan problem raširene infekcije, tamnjenja kože ili gubitka dlake. Piotraumatski dermatitis je akutno alergijsko stanje u kojem su nastala ošteæenja na odreðenom podruèju kože. To su vrlo jasno oznaèena podruèja upale i infekcije koja se može razviti u roku od nekoliko minuta. Meðutim, nisu svi sluèajevi ovog oblika dermatitisa posljedica alergija, neki su uzrokovani upalama uha ili analnih vreæica ili pak infekcijama kože.
Dijagnoza
Dijagnostièki nalazi neophodni su prije propisivanja same terapije baš iz razloga što simptomi raznih problema kože mogu biti vrlo slièni simptomima dišnih alergija. Takvi problemi kože mogu biti: dermatitis uzrokovan ugrizima buha, reakcije na hranu, unutarnji paraziti, gljiviène infekcije ili epidermalna displazija. Terapija kortikosteroidima je vrlo popularna, ali kortikosteroidi utjeèu i na tjelesne organe, kao jetru i imunološki sustav, te mogu uzrokovati promjene u ponašanju (poveæana žeð i glad, uèestalo uriniranje).
Prvi koraci u samoj terapiji bili bi analiza ishrane, stolice i provjera da li pas ima buhe, kako bi se iskljuèili drugi moguæi uzroènici problema. Analiza prehrane pokazuje da li je rijeè o alergiji na hranu, a analiza stolice pokazuje prisutnost parazita.
Sam test na alergije nije uvijek pravi pokazatelj zdravstvenog stanja psa. Alergije su vrlo škakljiv fenomen - osjetljivost psa na neku tvar ne èini ga klinièki alergiènim, no pod razlièitim okolnostima ta osjetljiivost se može razviti u pravu alergiju. Na primjer, pas koji je osjetljiv na pelud, a nema razvijenu osjetljivost na druge alergente smatra se klinièki normalnim. No, ako taj pas dobije buhe baš u jesen, sve ga poèinje svrbiti, i kumulativna posljedica buha i peludi bit æe klinièka alergija. Isto se može dogoditi i kod pasa sa graniènim alergijama na hranu.
Postoji nekoliko naèina testiranja na alergije. Jedan od njih je potkožni test (slièan testu za ljude) koji traje otprilike 1 sat. Drugi naèin testiranja, izrazito popularan u zadnje vrijeme je pretraga krvi, ali on se nije pokazao kao najbolji naèin za dijagnosticiranje alergije. Pretragom krvi mjeri se 'relativna' razina jednog tipa alergijskih antitijela koji cirkuliraju krvlju.
Potkožni testovi mjere stvarnu alergijsku reakciju u samoj koži koja je posljedica specifiènih alergenta, pa su utoliko precizniji. Pretraga krvi je prikladnija za pse koje se ne može obrijati (recimo za vrijeme izložbene sezone) ili za pse koji su veæ podvrgnuti terapiji kortikosteroidima.
Dišne alergije lijeèe se i kratkoroènim i dugoroènim terapijama. Cilj kratkoroène terapije je olakšavanje samih simptoma, a dugoroène eliminiranje simptoma bez javljanja nuspojava.
Kratkoroèna terapija
Jedan od najlakših naèina na koji možete olakšati svrab je da okupate psa u hladnoj vodi. Temperatura vode je bitna jer topla vode potencira svrab. Hladna kupka opušta, ali ne djeluje dugo. Na tržištu postoje i šamponi koji sadržavaju sastojke koji smiruju nadraženu kožu. Takve kupke treba ponavljati svakih 2 do 3 dana kako bi se postigao rezultat.
Kortikosteroidi se èesto koriste kod alergija, no najsigurnije je koristiti ih samo u kratkom periodu - 1 do 2 tjedna. Kortikosterodi koji se direktno ubrizgavaju u tijelo ne smiju se korisiti duži period, jer tada èine više štete nego koristi.
Antihistaminici nisu toliko popularni u lijeèenju alergija iako vrlo dobro djeluju kod treæine alergiènih pasa. Antihistaminici takoðer mogu biti sastojci nekih sprejeva i šampona koji se mogu koristiti za ublažavanje simptoma.
I odreðeni dodaci hrani mogu ublažiti simptome alergije. Istraživanja kod ljudi su pokazala da, u sluèajevima kada su alergiène trudnice tijekom zadnjih 3 mjeseca trudnoæe i prvih 3 mjeseca dojenja uzimale takve dodatke, smanjena je moguænost pojave alergije u djeteta.
Dugoroèna terapija
Najsigurniji i najuèinkovitiji oblik terapije dišnih alergija je imunoterapija - injekcije protiv alergije. Imunoterapija nije potrebna svim alergiènim psima veæ u sluèajevima kad sezona alergije traje duže od 2 mjeseca i kad drugi oblici terapije nisu dali znaèajnije rezultate. Injekcije protiv alergija ne djeluju odmah; one se sastoje od tvari na koje se pokazala osjetljivost na alergo-testovima. Ti alergenti se ubrizgavaju u krv, te se postupno poveæava njihova kolièina kako bi pas stekao imunost na njih. Obièno je potrebno 4 do 12 mjeseci kako bi se vidjeli rezultati imunoterapije. Oko 75% pasa dobro reagira na takav oblik terapije.
Kontrola okoliša takoðer pomaže kod alergija. Ukoliko je pas alergièan na pelud držite ga u kuæi ili stanu, a korisni su i klimatski ureðaji jer ih veæina ima ugraðene filtere za pelud.
Psima koji su alergièni na plijesan pomoæi æe smanjenje broja biljaka u kuæi. Ako to pak nije moguæe, prekrijte zemlju u posudama za biljke nekakvim filterom.
Ukratko, alergije su uèestale u pasa, 15% èistokrvnih pasa je alergièno. Prije bilo kojeg oblika terapije obavezno osigurajte kvalitetnu i toènu dijagnozu, i ne zaboravite na razliku izmeðu kratkoroènog olakšanja simptoma i sigurne dugoroène terapije.
Vau-Vau portal