Treba nam pomoć oko udomljavanja jedne predivne životinje koja doslovce obara s nogu, ja tulim što ga nemogu doma odvuć. Sad
Radi se o čistokrvnom zlatnom retriveru, starom 1 god i 6 mj, koji nema rodovnik ali ima uvjete da ga dobije. Zdrav, cjepljen, kastriran s veterinarskom knjižicom. Pas je čista maza, željan svega, ali svega. Strašno je pametan ali nitko nikada nije radio s njim, ma nitko mu trukne pažnje nije posvetio. Kad smo ga došli fotkat pustili su ga s te bjede što zovu lancem i doslovce je poludio od sreće. Leto od jednog do drugog, nosio nam drva, lizo nas, žico da ga dragamo. Ma čista eksplozija oduševljenja. Nešto predivno.
...dole sam vam puknula njegovu priću, ispod priće su linkovi na slide show s njegovim fotkama
...možete se javit meni na br: 091/6288-099 (Dorotea)
ili mail:
korinaema@gmail.com...aj ljudi, MOLIM VAAAAS prosljedite ovo i ako itko želi retrača, ili zna nekog ko želi ili zna nekog ko zna nekog ko želi, da udomimo ovo preslatko stvorenje
NEVOLJENI MAJLO I MANOLICE
Majlo je rođen u ovlaštenoj uzgajivačnici u Križevcima. I mama i tata su mu čistokrvni psi s rodovnikom. Zadnja beba od njih 6 u leglu uživala je u majčinoj ljubavi i brizi uzgajivača sv e dok jednog dana nije došla teta i odnjela ga sa sobom. Naime teta se udala, a uz novog muža, novu kuću i novi život, ide i novi zlatni retriver zar ne?
Nažalost, jedini kontakt kojeg je teta do tada imala sa životinjama bio je izlet u zoološki. Mislila je da će Majlo sam tražiti kad bude gladan, žedan. Da će se sam voditi u šetnju, da će sam pospremiti nered koji stvara po velikoj luksuznoj kućerini. Mislila je da Majlo zna da se piški i kaki vani. Mislila je da Majlo zna da je ona udata zaposlena žena i da će se morati zabavljati sam. Ali Majlo nije znao....
Piškio je i kakio po kući, nećesto gladan i žedan, nikada ga nitko nije šetao, četkao, pomazio... nikada ga nitko nije volio. Pokunjeno je dolazio teti, gurao joj glavu u krilo i svojim tužim velikim očima pokušao izmoliti zagrljaj. Uporan u svojim pokušajima umorio je tetu i ona mu je dala cipelu. Novu novcatu Manolicu, nije bitno, samo da se rješi tog malog hodajućeg tepiha koji joj uporno slini po hlačama gurajući joj glavu u krilu. Uskoro je Majlo imao cjelu kolekciju cipela. Izžvakanih ženskih cipela. Igrao se s njima, spavao je s njima, pobogu jeo ih je u kriznim trenucima.
Nakon 6 mjeseci teta se rastala, prodala kuću i ostavila Majla u nekom dvorištu. Ljudi iz tog dvorišta odveli su ga iza kuće, daleko od pogleda, svog i sviju ostalih, stavili na lanac dug pola metra tako da se nije mogao okrenutio niti oko svoje osi i ostavili. Dolazili su jednom dnevno sa zdjelicom vode i ostataka od ručka.
Prošlo je godinu dana. Majlo se razvio u zdravog i velikog dečka, međutim ljudi ga više ne žele. Imaju druge planove za malu zelenu površinu iza kuće. Ljudi planiraju posaditi sretan vrt, pun šarolikog cvijeća i mladih voćaka, sretan vrt u kojem nema mjesta za Majla, tog prekrasnog nesretnog, potpuno zapostavljenog i nevoljenog zlatnog retrača, okovanog polametarskim lancem za poluraspadajuću drvenu kućicu u najtamnijem kutu dvorišta.
Po drugi puta odbačen, Majlo još uvijek traži svoje ljude. Ljude koji će ga tretirat kao člana obitelji, koji će imat strpljenja i pružit mu toliko željenu ljubav i pažnju, koji će ga vodit na istrčavanje i duge šetnje, koji će radit s njim i odgojit ga. Ljude koji ga neće držat na lancu već u ograđenom dvorištu s pristupom u kuću, jer Majlo obožava ljude i djecu i teško podnosi odvojenost od njih. Zauzvrat nudi doživotnu ljubav i odanost. POMOZITE MU!
http://img55.imageshack.us/slideshow/player.php?id=img55/5843/12150190537m8.smil